Krizma u našoj župi

Jučer je u našoj župi opet bilo svečano. Razlog te svečanosti bio je podjela sakramenta potvrde ili krizme. Dvoje krizmanika, Antonija Talaja, kći Ante i Ruške, i Dino Krivić, sin Davora i Svijetlane, pristupili su sakramentu krizme, koji je podijelio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Na početku misnoga slavlja Nadbiskupa je pozdravila krizmanica Antonija, dok je župnik fra Željko na kraju misnoga slavlja zahvalio svima koji su učinili da misno slavlje i podjela krizme, u svakom pogledu i svakom detalju, protekne dostojanstveno, lijepo i svečano. Nakon mise, uslijedila su brojna fotografiranja krizmanika njihovih roditelja i kumova s Nadbiskupom. Po završetku svete mise, a prije objeda u župnoj dvorani, Nadbiskup je, u pratnji župnika, posjetio bračni par, Petra („Pergu“) Katavića i njegovu suprugu Matiju, u njihovu domu te se s njima zadržao u ugodnom razgovoru i svakome od njih darovao lijepe krunice. Nakon toga uslijedio je objed u župnoj dvorani, na koji su pristigli i drugi župnici i svećenici iz Imotskog dekanata. Da sve bude lijepo i ukusno pobrinule naše domaćice – Branka Barić, Vesna Glavaš, Rosa Prgomet i Ljubica Parlov – koje su s ljubavlju spremile hranu i posluživale oko stolova, a na kraju se i slikale s Nadbiskupom. Doista, jučer u Slivnu bijaše lijepo i ugodno. I svečano.

Pozdrav krizmanice Antonije Talaja

Preuzvišeni oče nadbiskupe Marine! U ime nas dvoje krizmanike, Dina i mene, naših roditelja i kumova, ovdje prisutnih vjernika i cijele naše župne zajednice srdačno Vas pozdravljam. Neizmjerno smo radosni što nam upravo Vi, kao prvi pastir naše Splitsko-makarske nadbiskupije, dolazite u Slivno podijeliti sakrament potvrde.

Vaš dolazak u ovu župu svima je nama posebna čast, a posebno nama mladima koji se nalazimo na važnoj životnoj prekretnici. U razdoblju smo prijelaza iz djetinjstva u zrelu dob. Današnja kultura egoizma, materijalizma, kultura potiskivanja Boga i moralnih vrijednosti iz društvenog života, otežavaju naše mladenačko i vjerničko sazrijevanje. Zato smo zahvalni Bogu i Katoličkoj crkvi za sakrament potvrde u kojem primamo „silu odozgo“, dar Duha Svetoga, koji će nas, kao i apostole, nadahnjivati u životu i tako nam pomoći da budemo sretni i ostvareni ljudi, zreli i odgovorni kršćani i, povrh svega, ustrajni i hrabri svjedoci Isusa Krista, Sina Božjega.

Dok zahvaljujemo Bogu za Vašu prisutnost s nama i među nama, istodobno Vam želimo da se ugodno osjećate u sredini koja Vas poštuje, voli i za Vas trajno moli.

Nadbiskupe, dobro došli u naše lijepo i drago Slivno!

Zahvala župnika fra Željka

U prošlu nedjelju proslavili smo naslovnika naše župe, svetkovinu Presvetog Trojstva, a danas, evo, i sakrament zrelosti, svetu krizmu. Budući da je današnje slavlje proteklo dostojanstveno, lijepo i svečano, u svakom pogledu i svakom detalju, zato na njegovu kraju želim iskreno i najtoplije zahvaliti:

1. Ponajprije, hvala trojedinom Bogu, Presvetom Trojstvu – Bogu, naslovniku i zaštitniku našemu – za ovaj lijepi dan, za naše zajedništvo, ovo uistinu svečano misno slavlje i predivni doživljaj.

2. Hvala našim krizmanicima: ima ih dvoje, ali to nas nimalo ne smeta. Jer, ako ćemo biblijski, i Bog uvijek započinje s malim – stvarima i brojem – da bi izveo „velika djela“. Nismo li nedavno slušali da su samo dvije ribe i pet kruhova, na Isusovu riječ, bili dovoljni da nahrane jedno ogromno mnoštvo. I još je preteklo u izobilju, punih dvanaest košara. Tako Bog čini: u njegovoj blizini nitko nije gladan i nitko ne oskudijeva, jer on hrani i krijepi, on podiže i liječi, usmjerava i prosvjetljava. Dragi krizmanici, Antonija i Dino, kao što je Duh Sveti sišao nad Apostole, na Blaženu Djevicu Mariju i druge učenike na one prve Duhove, kao što je sišao na mnoge mladiće i djevojke prije vas, tako je danas sišao i na vas: sišao je polaganjem nadbiskupovih ruku. Silaskom Duha Svetoga na vas i u vas, postali ste zrele osobe, spremne za razne izazove. Ne znam gdje će vas vaši životni puti voditi i kamo će vas dovesti. Ali jedno vam želim: gdje god bili i što god radili – ne zaboravite na Boga! Ne zaboravite tko ste, što ste i odakle ste; ne zaboravite tko vam je otac i tko vam je mati; ne zaboravite crkvu vašega krštenja, pričesti i krizme. Dragi moji krizmanici, ja vam samo želim reći: ne zaboravite svoje Slivno! I to je, među ostalim, značenje današnjeg dana; i to je – i biti će – znak vaše zrelosti. Vaše zrelosti, a naše – slivanjske i hrvatske – radosti! Dragi krizmanici, Bog vas pratio, vodio i štitio, a Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša, bila uvijek s vama, na vašoj strani i obrani. Neka vam je sretno, uspješno i blagoslovljeno! Molim vas, jedan iskreni i srdačni pljesak za naše krizmanike!

3. Hvala vama, dragi roditelji. Vaša briga ovim danom ne prestaje, vaša se ljubav krizmom vaše djece ne umanjuje. Prava roditeljska ljubav nikada ne prestaje, ona traje do groba. I nakon groba. Zato, kao i do sada, brinite i volite; kao i do sada sklopite ruke i molite. I dok vam zahvaljujem, dok vas na to potičem, ja vam dragi roditelji istodobno i čestitam. Čestitam vam na ovoj slivanjskoj mladosti, čestitam na hrvatskoj budućnosti. Zahvaljujem i čestitam. Navire mi to spontano. I izgovaram to iskreno. Hvala vam.

4. Hvala našem župnom zboru. S vama su, dragi zboraši, naša župna slavlja ugodna, lijepa i svečana. Niste brojni, niste razvikani i glamurozni kao drugi zborovi. Ali ste – u svojoj spontanosti, spremnosti, ljubavi i pjevnosti , ne laskam vam niti podilazim, veći i bolji nego drugi. Ugodno vas je bilo slušati; lijepo je s vama bilo pjevati i Bogu hvale davati. Hvala vam.

5. Hvala svima vama dragi vjernici. Vaše htjeti i vaše biti danas u hramu Presvetog Trojstva i kod ovoga slavlja ima jednu divnu poruku: jedno smo srce i jedna duša. Baš kao ona prva kršćanska zajednica u Jeruzalemu. Budimo takvi i u nedjelju, i nedjelju iza…, uvijek: budimo i ostanimo uvijek jedno srce i jedna duša. Hvala vam za danas. I hvala vam za unaprijed.

6. I na kraju, dakako, hvala našem nadbiskupu Marinu, koji je našim krizmanicima podijelio sakrament krizme. Nadbiskupe, Vi niste prvi put u Slivnu. Ali i kad ste bili prvi put, ali i danas, mogli ste zapaziti isto što i ja stalno zapažam: Slivno nije veliko; nije to Split ni Zagreb, nije poput velikih župa u našoj Franjevačkoj provinciji i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Ali Slivno je nešto drugo: Slivno je veće, puno veće od znatno većih i brojnijih od njega, jer ima veliko srce; jer je uvijek bilo i ostalo vjerno Bogu i Katoličkoj crkvi; odano svome domu i vjerno svojoj domovini; patnjom i trudom je izmučeno, u poštenju prepoznato, u vjeri nikad klonulo. Dalo je poznate ljude, naselilo je mnoge gradove i kontinente. No, i ovdje (doma) i vani, gdje tuđinu grizu, Slivanjci su, nadbiskupe, svugdje isti: srčani bogoljubi i isti takvi rodoljubi: svoje vole i svojim se diče, a tuđe poštuju i za njim ne trče. Nadbiskupe, ja se nisam namjerio na drukčijega, a uvjeren sam da niste ni Vi. Hvala Vam na pastirskim riječima koje ste uputili našim krizmanicima. Dali ste im hrane od koje se može živjeti. I ne samo njima. U ime njih i svih nas: hvala Vam. I kako izgovori krizmanica Antonija: Slivno Vas poštuje, Slivno Vas voli, Slivno za Vas moli. Bog Vas blagoslovio! I opet nam dođite!

Galerija fotografija s krizme:

Nadbiskup u posjeti Petru (“Pergi”) i Matiji Katavić:

Nadbiskup s “gospodaricama” kužine: