Velika subota – Uskrsno bdijenje

Crkva je i večeras bila puna, a mnogi su ostali i izvan crkve jer u njoj više nije bilo mjesta. Obredi su započeli u 22 sata izvan crkve, gdje je bio pripravljen oganj uz koji su obavljeni obredi koji su se odnosili na uskrsnu svijeću i Službu svjetla. Uslijedio je zatim drugi dio (Služba riječi) u kojem je pročitano više čitanja iz Staroga zavjeta, a čitali su ih Mirko Barić, Anđelko Katavić i Marija Lozina, i Novoga zavjeta (Poslanica Rimljanima), koju je čitala Regina Nogalo. Nakon toga je uslijedio treći dio (Blagoslov vode), tijekom kojega smo smo obnovili i naša krsna obećanja, i naposljetku četvrti dio (Euharistijska služba). Poslije Popričesne molitve blagoslovili i hranu koju su Slivanjci donijeli na blagoslov. Obredi bdijenja završili su u 23,40.

Smiluj mi se, Bože!

Psalam 50 (51)
(župnikova propovijed)
Slivno, 20. travnja 2019.

Večeras Velika subota, jučer petak, a pred dva dana četvrtak. Božansko trodnevlje i svetost, s jedne, i slivanjska brojnost, s druge strane. Da, svetost i brojnost. To je bilo obilježje Slivna ovih dana. No, svetost i brojnost dominiraju i večeras ovim crkvenim prostorom jer, kao ni jučer, opet u crkvu ne mogu svi stati i sjesti. Stoga, vaš Veliki četvrtak, petak i ova sveta subota – sve to vaše u Gospinu plaču u četvrtak „isplakano“, za slivanjskim Križem jučer ispokoreno, izmoljeno i zavjetovano, a večeras opet u vjeri i zajedništvu skupljeno – potiče me kazati: blagoslovljen budi Bog! Blagoslovljen Duh Sveti, Prosvjetitelj i Nadahnitelj, koji nas ovih svetih dana prosvjetljuje i nadahnjuje da raskajana i ponizna srca, srca skrušena i sućutna slijedimo Krista na njegovom križnom putu; koji nas prosvjetljuje uvidjeti da bez Boga ne možemo; koji nas nadahnjuje da se križu Kristovu okrenemo, da za njim idemo, da se njegovom modricom liječimo i po ranama njegovim spasimo. Da, blagoslovljen Duh Sveti koji nas i večeras, s pogledom na Isusov grob, nadahnjuje moliti: ja se kajem, Bože mili i potiče zazivati: smiluj se nama, Gospodine!

Da, miserere mei, Deus, secundum magnam misericordiam tuam – smiluj mi se, Bože, po velikom milosrđu svome! Tako je vapio David iz pepela i carinik iz kuta hrama; smiluj mi se, Bože, suzila je žena u Šimunovoj kući i jecao Augustin u milanskim vrtovima; smiluj mi se, Bože, vapili su sveci svjesni svoje grešnosti i pravednici zbog svoje slabosti; smiluj mi se, Bože, – miserere mei, Deus, šapće svećenik pred Isusom u Svetohraništu i uzdiše pokornik na klecalu.

Operi me svega od moje krivice! Ne samo noge kao Petru. Operi me svega, očisti me svega. Ne djelomično već potpuno. I ne samo vanjštinu nego i nutrinu. A to blato, ta nečist koju treba oprati, grijeh se zove. Očisti ga, odstrani ga, isperi ga, Bože!

Bezakonje svoje priznajem! Bezakonje je moje svagda predamnom. Ono viče i ponižava me danju i noću, ono me uništava, grči i sputava. Bježim od njega, ali ne uspijevam: pobjeći ne mogu, jer ono je kao sjena koja me po petama udara. Zapovjedi Tvoje, Bože, poštivao nisam; pravila tvoja ja sam zaboravio, prispodobe zanemario. Prsti mi bijahu dugi pa uzimah što moje nije. Jezik mi bijaše brz i govorih što istina nije; udarah njime kao maljem: neistinom, klevetom, izmišljanjem i ocrnjivanjem brata rođenoga, prijatelja i susjeda sam ubijao: časti i nevinosti njihove ima na savjesti mojoj. S Bat-Šebe (tuđe žene, zaručnice i djevojke) oka nisam skidao. Gazih cvijeće i rasipah drago kamenje, Bože.

Riječi sam Tvoje zapustio, sakramente zaboravio. U oku mome greda bijaše, ali zato sam revno u oku bližnjega svoga dlaku gledao. Nečistih usana i srca bahata, Bože, ja sam bio. Slijep i bešćutan na grijehe bratove osudom i kamenom sam se bacao. Sve što sam učinio, priznajem, zlo i grijeh je pred Tobom. Tebi samom, Tebi ja sam sagriješio. Večeras, na Veliku subotu, to shvaćam; večeras, pred grobom Tvojim, to uviđam. Shvaćam da sam stvoren za ljubav, a mržnja me grizla; za pravdu, a u nepravdi lijegah i ustajah; za istinu, a lažno zborih; za ljepotu, a grožnju oko sebe sijah; za stvaranje, a ja sam rušio i dizao se protiv Tebe i Tvojih stvorenja.

I zato ove Velike, bijele i svete subote stojim pred Tobom: raskajano i ponizno ću kleknuti na klecalo pred grobom Tvojim. Znam, pravedno je sve što progovoriš i kako god presudiš. Ali ipak, Bože, molim Te pogledaj na jednu okolnost: nisam bio potpuno slobodan: jer grešan sam već rođen, u grijehu sam od začeća svoga. Sve je u meni raslo tako snažno: kao troskot se raširilo, kao vinjaga nabujalo. I zagušilo me, oglušilo, zarobilo, zaslijepilo i otrovalo.

Ostalo mi je jedino još srce, srce iskreno, ponizno, svjesno da ništa nije. Ti ga poznaješ. I Ti ga ljubiš takvo kakvo jest. To znam i o tome ne dvojim. U dubini duše Tvoja mi je mudrost darovala kajanje. Poškropi me suzama mojim da se očistim. Operi me svojom milosti, zaogrni me svojom ljubavi i bit ću bjelji od snijega, onog s vrha Alpa i Himalaja gdje ga prašina nije natrunila ni noga ljudska gazila; bit ću bjelji od ljiljanove latice. Vjerujem da to možeš učiniti i zato Te molim, milosrdni moj Bože. Tako bih još jednom volio biti kao dijete i čist kao dijete, nevin kao dijete, velik kao dijete. Još jednom bih volio imati dječje oči, jer su one bezazlene i čiste, jer su njihove oči Tvoje oči. Podari mi ih pa da vidim svijet i ljude oko sebe čistoćom i nevinošću djeteta. Tom milosnom radošću obraduj mi kosti satrvene, noge hrome, srce oteščalo, lice namrgođeno. Razvedri mi čelo, ispravi ramena i razgori nadu pa da kao srna skočim i potrčim.

Odvrati lice od grijeha mojih! Od grijeha, Bože, ali ne od mene, jer ne mogu bez Tebe i tvoga pogleda. Ne mogu bez Tvoje blizine, bez Tvoga očinstva i Tvoga skrbništva. Za sebe si nas stvorio: i nemirni smo i izgubljeni smo kad smo od Tebe daleko.

Izbriši svu moju krivicu! Tako ću Ti smjeti biti blizu. Stvori mi čisto srce i postojanu volju da ne lutam i vrludam, da se ne razbijam i kolebam. Obasjaj me duhom svojim, u istini me svojoj vodi i pouči me. Vrati mi svoje spasenje kojega nisam dostojan i duh će moj biti spreman na sve. Ići ću, trčat ću do krajeva zemlje. Nosit ću Tvoje ime i spasenje onima koji bijahu kao ja. Kazivat ću im ljubav Tvoju, nježnost Tvoju, milosrđe Tvoje i dobrotu Tvoju; kazivat ću im kako je sve gdje nema Tebe tako jadno, siromašno, lažno i prividno.

I oni će se Tebi radovati, Tebi će se obraćati, Tebe će zazivati i hvaliti ime Tvoje, jer milost Tvoja u meni bit će im znak. Neka krv „Sluge Patnika“ ne bude za mene uzalud prolivena. Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Spasitelju moj! I jezik moj, usta moja, srce moje, duša moja i sve moje kazivat će Ti hvalu. Jer Tebi to jedinom pripada.

Nemam ti što žrtvovati. Sve što bih dao ne treba Ti. Zato Ti prinosim srce, raskajano i ponizno: ovo srce vjerničko, moje srce imotsko, meko srce slivanjsko. Ne prezri ga, ne odbaci ga. Primi ga, Bože, jer Ti ljubiš srce iskreno. Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je! Ruševina je: popravi je! Sve što je u meni porušeno, a znam da to nije malo, Bože moj, Ti ponovno obnovi i sagradi: na slavu svoju i na spasenje moje!

Srce Isusovo, u krilu Djevice Matere od Duha Svetoga sazdano; Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi; Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo; Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno; Srce Isusovo, svake hvale predostojno; Srce Isusovo, žrtvo za grijehe, mi Te večeras, na Veliku subotu ovdje u Slivnu, hvalimo, mi Te blagoslivljamo i mi Te slavimo. To izričemo pojedinačno i skupno. I molimo Te, svaki za se i zajedno: Srce Isusovo, miserere mei secundum magnam misericordiam tuam – smiluj mi se po velikom milosrđu svome: meni čovjeku, skrušenom grešniku. I ništa više. Jer u grešnosti mojoj to će biti obilno, pa čak i previše. Amen.

Fra Željko